Arhitektura i gradnja gradova nužno proizlaze iz želje za građenjem. One obuhvaćaju fizičke i moralne mijene u izgrađenim okruženjima ljudskih društava te nude ostvarenje projektnih vizija. Glavni je cilj arhitekture dosljedno osmišljavati dobre građevine i dobre gradove s gledišta njihova ostvarenja.

U svojoj je biti, međutim, arhitektonska praksa i prije i sada slijedila ideale. Kompromitirati ideale primjerenosti, ljepote, čvrstoće, stalnosti itd. u ostvarenju građevine znači napustiti sferu arhitekture. Poznato nam je koliko je bezobzirna praksa prošlih desetljeća osramotila struku arhitekata i gradograditelja. Ona je dovela do značajne moralne i kulturne krize i uzrokovala ozbiljan gubitak autoriteta i vjerodostojnosti struke.